Apostolsko pismo Ecclesiae Unitatem

Apostolsko pismo Ecclesiae Unitatem
Motuproprij Vrhovnoga Svećenika Benedikta XVI.

1. Zadaća da očuva jedinstvo Crkve, s brigom da ponudi svima pomoć da na prikladan način odgovore ovom pozivu i božanskoj milosti, na poseban način pripada Nasljedniku Apostola Petra, koji je trajno i vidljivo načelo i temelj jedinstva kako biskupa tako i vjernika (1). Prvi i temeljni prioritet Crkve, u svakom vremenu- voditi ljude ususret Bogu- treba potpomoći naporom da se postigne zajedničko svjedočenje vjere svih kršćana.

 

2. Vjeran tom poslanju, nakon što je nadbiskup Marcel Lefebvre, 30. lipnja 1988. nedopušteno podijelio biskupski red četvorici svećenika, papa Ivan Pavao II. časne uspomene, uspostavio je, 2. srpnja 1988. Papinsko povjerenstvo Ecclesia Dei «sa zadaćom da surađuje s biskupima, odjelima Rimske kurije i zainteresiranim stranama, u svrhu omogućivanja punog crkvenog zajedništva svećenika, sjemeništaraca, redovničkih zajednica ili pojedinaca, do sada na različite načine povezanima s Bratstvom koje je utemeljio msgr. Lefebvre, koji žele ostati sjedinjeni s Petrovim Nasljednikom u Katoličkoj Crkvi, čuvajući svoje duhovne i liturgijske tradicije, u svjetlu Protokola koji su 5. svibnja potpisali kardinal Ratzinger i msgr. Lefebvre»(2).

3. Na taj način, vjerno privrženi istoj nakani služenja sveopćem zajedništvu Crkve, također u njegovoj vidljivoj pojavnosti, i čineći svaki napor da svima onima koji iskreno žele jedinstvo bude moguće u njemu ostati ili ponovo ga pronaći, željeli smo proširiti i obnoviti, motuproprijem Summorum Pontificum, opće odredbe već sadržane u motupropriju Ecclesia Dei koje se tiču mogućnosti uporabe Rimskoga misala iz 1962.,preciznijim i detaljnijim normama (3).

4. U istom duhu, i istom predanošću pokretani da nadvladamo svaki lom i podjelu u Crkvi i da izliječimo ranu koja se sve više osjećala na tkivu crkve, željeli smo ukloniti ekskomunikaciju četvorice biskupa koje je nedopušteno zaredio msgr. Lefebvre. Takvom smo odlukom namjeravali ukloniti prepreku koja bi spriječila otvaranje vrata dijalogu, i tako pozvati biskupe Bratstva sv. Pija X. da ponovo nađu put prema punom jedinstvu s Crkvom. Kako smo objasnili u Pismu katoličkim biskupima 10. ožujka, uklanjanje ekskomunikacije bila je mjera iz područja crkvene stege kako bi se oslobodili tereta savjesti koji nosi najteža crkvena cenzura. Doktrinalna pitanja, očito, ostaju i dok se ne razriješe Bratstvo nema kanonski status u Crkvi, i njihovi svećenici ne mogu zakonito izvršavati nikakvu službu.

5. Budući da su pitanja koja treba razriješiti s Bratstvom bitno doktrinalne naravi, odlučili smo- dvadeset i jednu godinu nakon motuproprija Ecclesia Dei, kako smo i nakanili učiniti (4)- restrukturirati Povjerenstvo Ecclesia Dei, vežući ga s Kongregacijom za nauk vjere.

6. Dakle, Papinsko povjerenstvo Ecclesia Dei izgledat će ovako:
a)    Predsjednik povjerenstva je prefekt Kongregacije za nauk vjere.
b)    Povjerenstvo ima vlastitu strukturu, uključujući tajnika i službenike.
c)    Predsjedniku, potpomognutom tajnikom, pripada da predlaže važne slučajeve i pitanja doktrinalne naravi na proučavanje i odlučivanje redovitim instancijama Kongregacije za nauk vjere, kao i da podnosi zaključke na zadnju prosudbu Vrhovnom Svećeniku.
7. Ovom odlukom smo željeli osobito iskazati Našu očinsku skrb za Bratstvo sv. Pija X., kako bi naposljetku ušlo u puno zajedništvo s Crkvom.
Gorljivo pozivam sve da se neprestano mole Gospodinu po zagovoru Blažene Djevice Marije, «ut unum sint».
Dano u Rimu, kod sv. Petra, 2. srpnja, godine 2009., pete Našega papinstva.

BENEDICTUS PP. XVI.

_____________________________

(1) Cfr Conc. Oecum. Vat. II, Const. dogm. de Ecclesia, Lumen gentium, 23; Conc. Oecum. Vat. I, Const. dogm. de Ecclesia Christi Pastor aeternus, c. 3: DS 3060.

(2) Ioannes Paulus II, Litt. ap. motu proprio datae Ecclesia Dei (2 Iulii 1988), n. 6: AAS 80 (1988), 1498.

(3) Cfr Benedictus XVI, Litt. ap. motu proprio datae Summorum Pontificum (7 Iulii 2007): AAS 99 (2007), 777-781.

(4) Cfr ibid. art. 11, 781.