Bogoslovno sjemenište

Novost Isusove svećeničke žrtve

Jedna od uloga starozavjetnih svećenika bilo je prinošenje žrtava. Poslanica Hebrejima naglašava da Isus kao Veliki svećenik „pošto je prinio jednu jedincatu žrtvu za grijehe, zauvijek sjede zdesna Bogu“ (Heb 10,12). Što to Isusovu svećeničku žrtvu čini jedinstvenom?

Jedna žrtva koja obuhvaća sve ostale
Starozavjetni svećenici su redovito prinosili različite i brojne žrtve. Razlog tome bila je neučinkovitost njihovih žrtava. Isus je prinio jednu jedinu žrtvu koja je tako učinkovita da sve druge više nisu potrebne. U biti Isusova žrtva na križu obuhvaća sve starozavjetne žrtve. Budući da je umro za naše grijehe njegova smrt predstavlja žrtvu okajnicu. Njegova krv je krv novoga saveza prolivena za mnoge na oproštenje grijeha (Heb 9,14-15). Isusova žrtva je dakle i žrtva saveza. Uoči svoje smrti na posljednjoj večeri Isus je unaprijed zahvalio Bogu, što njegovu smrt snagom Duha preobražava u sredstvo sklapanja novoga saveza. Zato je njegova smrt i žrtva zahvalnica. Isus je također po svojoj jedincatoj žrtvi usavršen, tj. posvećen za Velikog svećenika. Zato je njegova smrt na križu žrtva njegove svećeničke posvete.

Novost svrhe i sadržaja Isusove žrtve
Žrtveni prinosi su se u Starom zavjetu shvaćali kao darovi prineseni Bogu da bi se steklo njegovu naklonost. Ugodni miris Noine žrtve naveo je Boga na obećanje da više nikada neće pustiti potop na zemlju. Pisac Heb je svjestan da žrtva ne treba i ne može promijeniti Božje odluke. Prava svrha žrtve nije izazvati promjenu Božjeg stava, nego postići unutarnju preobrazbu prinositelja. Starozavjetne žrtve su bile manjkave jer su bile izvanjske. Žrtvovane životinje nisu bile sposobne očistiti savjest prinositelja, tj. nisu mijenjale čovjekovu nutrinu. Umjesto da pokuša promijeniti Božju odluku Isus prinosi samoga sebe na žrtveniku križa sa zahvalnom ljubavlju i savršenom poslušnošću Ocu. Zato Isusova žrtva mijenja njega samoga, čini ga savršenim (Heb 5,9; 2,10; 7,28); ne u smislu da je bio prije grješan, nego je sada u poslušnosti i ljubavi prema Bogu i solidarnosti prema nama do kraja prokušan.
Isusova žrtva ima ne samo novu svrhu nego i nov sadržaj. On ne prinosi ubijenu životinju nego samoga sebe. Životinja određena za žrtvu Bogu, da bi ga bila dostojna trebala je biti bez mane. Starozavjetni svećenici nisu mogli prinijeti sami sebe, jer su bili grješni. Isus je mogao sebe prinijeti Bogu jer je bio „bez mane“ (Heb 9,14), „svet, nedužan, neokaljan“ (Heb 7,26). Isusova žrtva nije izvanjska, nego osobna. On je ušao u Svetinju, tj. u nebo, „ne po krvi jaraca i junaca, nego po svojoj“ (Heb 9,12).

Umjesto oltarne vatre oganj Duha Svetoga
U starozavjetnoj praksi žrtvovanja nije najvažnije što se prinosi nego sredstvo koje se koristi da bi žrtva stigla do Boga. Žrtva se u nebo dizala k Bogu u obliku dima zahvaljujući oltarnom ognju na kojem je žrtvovana životinja gorila. Nije se radilo o bilo kakvoj vatri, nego o ognju koji je sišao s neba kao munja (usp. 1 Ljet 7,1). Leviti su imali dužnost paziti da se taj oganj nikada ne ugasi. Samo oganj koji je sišao s neba bio je sposoban dignuti se na nebo i ponijeti sa sobom žrtvu. Čovjek može prinijeti žrtvu, ali ne može je učiniti svetom. Da bi prinos bio dostojan Boga mora biti svet, a posvetiti ga može samo Bog, odnosno njegov oganj.
Pisac Heb je shvatio da Božji oganj koji posvećuje žrtvu nije munja koja je pala s neba nego Duh Sveti koji je jedini sposoban proizvesti preobrazbu žrtve, komunicirajući joj Božju svetost. Zato je autor napisao da Krist „po Duhu Svetom samoga sebe bez mane prinese Bogu“ (Heb 9,14). Kristov žrtveni prinos nije se ostvario snagom vječnog ognja koji je gorio na hramskom oltaru u Jeruzalemu nego „snagom vječnoga Duha“. Da bi se doprlo do Boga nije potrebno vanjsko sagorijevanje i putovanje u prostoru, nego preobrazba srca i nutarnji zamah koji omogućuje ne snaga ognja nego snaga Duha Svetoga. Animiran tom snagom, Krist je na posljednjoj večeri, a zatim i na Kalvariji bio ispunjen ne naravnom željom za osvetom nego božanskom ljubavlju koja je njegovu smrt osuđenika pretvorila u savršenu žrtvu samoga sebe Bogu. Zahvaljujući ovoj preobrazbi Kristova ljudska narav je prešla sa razine krivi i mesa (Heb 2,14), na razinu nebeske intimnosti s Bogom, zdesna Bogu (Heb 9,24).

Nutarnja preobrazba kroz patnju i predanje
Isusova unutarnja preobrazba nije se dogodila bezbolno. Isus je u „dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi uslišan zbog svoje predanosti“ (Heb 5,7). Budući da je bio nama u svemu jednak, osim u grijehu Isus se našao u tjeskobi koja pogađa čovjeka kad se mora suočiti sa patnjom i smrću. Važno je uočiti da se Kristovo žrtvovanje ostvarilo po molitvenom prinosu: „Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti!“ (Mk 14,36). Ovakvom molitvom punom predanja Isus je otvorio svoje tjeskobno ljudsko biće Božjem djelovanju Duha Svetoga koji mu je dao potreban polet za ljubav „do kraja“ (Iv 13,1).
Problem starozavjetnog kulta bila je njegova izvanjskost: narod je častio Boga usnama, a srce mu je bilo daleko do Boga (usp. Iz 29,13). A Bogu je drag samo onaj prinos koji uključuje čitavo srce. Nitko od ljudi nije bio sposoban za takav prinos. Ljudsko srce je neposlušno i buntovno, osobito kad se suočava s patnjom. Jedino Krist koji se predstavlja riječima: „Evo dolazim, o Bože, vršiti tvoju volju“ (Heb 10,9), bio je sposoban za takav prinos. Mnogovrsne izvanjske žrtve starog kulta zamijenio je žrtvom svoga srca, prihvaćajući da Duh Sveti ostvari u njegovom ljudskom srcu bolnu preobrazbu koja je bila potrebna da bi pribavio nama grešnicima od Boga obećano novo srce (usp. Ez 36,26).
Krist nije imao potrebu osobne preobraze. Ta on je bio „svet, nedužan, bez mane“ (Heb 7,26). Njegova žrtva bila je u potpunosti svećenička, posrednička, određena da nama pribavi pristup k Bogu, zahvaljujući njegovom „novom srcu“, izvoru i središtu novoga saveza.

Autor: doc. dr. sc. Božidar Mrakovčić

Objavljeno u Kvarnerskom vezu

 

Like this Article? Share it!

Komentari su zatvoreni.