Sveta ispovijed

Sveta ispovijed

Sveta Ispovijed je sakrament koji je ustanovio Isus Krist da bi oprostio grijehe koje smo učinili poslije krštenja.
Isus Krist ustanovio je sakrament pokore na dan svoga uskrsnuća, kad je ušao u dvoranu gdje su bili apostoli te im svečano podijelio vlast otpuštanja grijeha. Isus Krist je svojim apostolima podijelio vlast otpuštanja grijeha tako što je u njih dahnuo govoreći: “Primite Duha Svetoga: kojima oprostite grijehe, opraštaju im se, a kojima zadržite, zadržani su im”.
Sakrament pokore daje posvetnu milost, kojom se otpuštaju smrtni grijesi, a i laki koji smo ispovjedili i zbog kojih osjećamo bol; mijenja vječnu kaznu u vremenitu, koja se također više ili manje otpušta prema snazi kajanja; vraća zasluge dobrih djela učinjenih prije smrtnoga grijeha i daje duši potrebnu pomoć da ne upadne ponovno u grijeh, te vraća mir savjesti.

Za dobru ispovijed potrebno je pet stvari:
1. Ispitati svoju savjest,
2. Pokajati se za svoj grijehe,
3. Odlučiti da više neću griješiti,
4. Ispovjediti svoje grijehe,
5. Izvršiti naloženu pokoru

Da bismo se dobro ispovjedili najprije moramo srcem moliti Boga da nam prosvijetli um da spoznamo sve svoje grijehe i da nam udijeli snage da ih odbacimo.

Ispitivanje savjesti je marljivo istraživanje grijeha, koje smo počinili nakon posljednje dobre ispovijedi. Savjest se ispituje tako da se vrlo marljivo prisjetimo svih grijeha koje smo pred Bogom učinili, a nismo ih ispovjedili, i to grijeha mišlju, riječju, djelom i propustom, protiv Božjih i crkvenih zapovijedi, i protiv obveza svoga zvanja.
Još se moramo ispitati o zlim sklonostima i prigodama.
U ispitivanju savjesti moramo još razmišljati i o broju smrtnih grijeha. Smrtni grijeh ovisi o tri uvjeta: teški prekršaj, puna svijest i potpuna suglasnost volje.
O teškom prekršaju govorimo onda, kad se radi o nečemu, što se jako protivi Božjem i crkvenom zakonu.
Griješimo u punoj svijesti onda kad točno znamo da činimo veliko zlo.
Potpuna suglasnost volje u grijehu postoji onda kad se promišljeno hoće učiniti nešto, iako znamo da je to što činimo grešno.
Pokajanje za grijehe sastoji se u nezadovoljstvu i u iskrenu odbacivanju uvrede koju smo nanijeli Bogu.
Ima dvije vrsti pokajanja: savršeno, odnosno skrušenost; nesavršeno, odnosno žaljenje.
Savršeno pokajanje je nezadovoljstvo što smo uvrijedili Boga, koji je beskrajno dobar i po sebi dostojan jedino da bude voljen.
Nesavršeno pokajanje ili žaljenje je ono kajanje zbog kojeg se kajemo, što smo uvrijedili Boga kao vrhovnog suca. Dakle, kajanje zbog straha od kazne na ovom ili drugom svijetu, ili zbog nakaznosti samog grijeha.

Pošto smo donijeli odluku nakon ispitivanja savjesti, kajanja i odluke da ne griješimo, valja otići ispovjedniku, priznati svoje grijehe da bismo dobili odrješenje.
Moramo ispovjediti sve smrtne grijehe, ali je dobro ispovjediti i lake grijehe.
Pet je glavnih uvjeta za očitovanje grijeha, t.j. mora biti ponizno, potpuno, iskreno, razborito i kratko.
Ako je tko prešutio smrtni grijeh ili koju grešnu okolnost iz zaboravi, dobro se ispovjedio, ako je upotrijebio svu dužnu marljivost, da se sjeti svih svojih grijeha.
Ako smo zaboravili koji smrtni grijeh u ispovijedi, pa se poslije prisjetimo, moramo ga bez oklijevanja ispovjediti na sljedećoj ispovijedi. Onaj tko zbog stida ili zbog kojega drugog razloga namjerno prešuti neki smrtni grijeh na ispovijedi, pogrđuje sakrament pa je zbog toga krivac teškog svetogrđa.

Tko bi bio u napasti u ispovijedi prešutjeti teški grijeh, mora promišljati:
1. da se nije stidio sagriješiti u nazočnosti Boga koji sve vidi;
2. da je bolje ispovjediti svoje grijehe ispovjedniku u tajnosti, negoli živjeti u nemiru grijeha, nesretno umrijeti i biti postiđen na sudnjem danu pred cijelim svijetom;
3. da je ispovjednik obvezan na sakramentalnu tajnu pod prijetnjom vrlo teškog grijeha i vrlo strogih vremenitih i vječnih kazni.

Čin sakramenta Svete Ispovijedi:
Treba kleknuti pred ispovjednikom, prekrižiti se i reći: Hvaljen Isus i Marija! Blagoslovite me, oče, jer sam sagriješio, skrušeno ispovijedam svoje grijehe koje sam načinio od svoja zadnje ispovijedi koja je bila … ( reći prije kojeg vremena je bila Sv. Ispovijed, pr. prije mjesec dana, prije dva tjedna  ). Onda ispovjedniku, kao Kristu kojeg on u tom trenutku predstavlja, nabrojimo sve svoje grijehe protiv Božjih i Crkvenih zapovjedi, osobito šest glavnih grijeha, ali i grijehe protiv krjeposti, odnosno zle sklonosti i svoje mane.
Nakon izrečenih svih grijeha kojih se sjećamo treba reći: za sve ove grijehe i za sve, kojih se više ne sjećam, molim se svim srcem da mi Bog oprosti, a vas, moj duhovni oče, molim za pokoru i odrješenje.
Kad smo rekli sve svoje grijehe, treba s poštovanjem saslušati ono što nam kaže ispovjednik i primiti pokoru s iskrenom namjerom da je izvršimo. Dok nam on daje odrješenje, valja od srca obnoviti djelo skrušenja, te moliti naglas: KAJEM SE OD SVEGA SRCA ŠTO UVRIJEDIH BOGA, NAJVEĆE I NAJMILIJE DOBRO. MRZIM NA SVE SVOJE GRIJEHE I ČVRSTO ODLUČUJEM DA ĆU SE POPRAVITI I DA NEĆU VIŠE GRIJEŠITI. Ispovjednik potom kaže: Idi u miru, a pokornik odgovara: Bogu hvala. Ispovjednik dodaje: Hvalite Gospodine jer je dobar, a pokornik zaključuje: Jer je vječna ljubav Njegova, te pozdravlja sa Hvaljen Isus i Marija.

Kad smo dobili odrješenje, valja zahvaliti Gospodinu, što prije izvršiti pokoru i provesti u djelo ispovjednikove savjete.
Pravi se pokornik mora preporučiti Bogu da mu pomogne izabrati pobožna, učena i razborita ispovjednika, a zatim se povjeriti njegovu vodstvu i predati mu se kao svom sucu i liječniku.
Zadovoljština koja se zove i sakramentalna pokora, jedan je pokornikov čin, kojim on zadovoljava Božju pravdu zbog počinjenih grijeha, vršeći ona djela, koja mu ispovjednik naloži. Pokornik je dužan prihvatiti pokoru koju mu ispovjednik naloži. Pokoru treba izvršiti što prije i pobrinuti se da je izvršimo u stanju milosti. Pokoru treba izvršiti cjelovito i pobožno. Pokora se naređuje, jer redovito poslije sakramentalnog odrješenja, kojim se otpušta krivnja i vječna kazna, ostaje vremenita kazna, koju treba izvršiti na ovom svijetu ili u čistilištu. Mi sami po sebi ne možemo Bogu dati zadovoljštinu. To možemo jedino tako da se sjedinimo s Isusom Kristom, koji je zaslugama svoje muke i smrti dao vrijednost našim djelima.

Dobra ispovijed:
1. oprašta nam učinjene grijehe i daje nam Božju milost;
2. vraća mir našoj savjesti;
3. otvara nam vrata raja i zamjenjuje vječnu kaznu u paklu vremenitom kaznom;
4. čuva nas od ponovnog grijeha i otvara nam blago crkvenih oprosta.

Pripremio: Josip Tomić