Sveta Misna Žrtva

Sveta Misa je nekrvna žrtva Novoga i Vječnoga Saveza u kojoj se Gospodin naš Isus Krist pod prilikama kruha i vina neprestano prikazuje svom Nebeskom Ocu i tako će biti do konca svijeta. Prva Sveta Misa je bila na Posljednjoj večeri i to je bila nekrvna žrtva kojom je Gospodin Isus Krist pretkazao krvnu žrtvu koju je na Veliki petak prikazao na drvu križa kada je soje vlastito Tijelo i Krv predao za naše otkupljenje.

Euharistija je sakrament u kojem se po divnoj pretvorbi čitave biti kruha u tijelo Isusa Krista i vina u njegovu dragocjenu krv nalazi pravo, stvarno i bitno Tijelo, Krv, Duša i Božanstvo samog Isusa Krista našeg Gospodina pod prilikama kruha i vina da bi bio naša duhovna hrana.

Tvar sakramenta euharistije je ista kojom se služio Isus Krist, a to je kruh od žita i vino od trsa.
Oblik sakramenta euharistije sastoji se u riječima koje je izgovorio Isus Krist – “ovo je tijelo moje”, “ovo je krv moja”.

Pretvorba kruha u tijelo i vina u krv Isusa Krista događa se u samom činu, u kojem svećenik pod svetom misom izgovara riječi posvećenja. Posvećenje je ponavljanje čuda koje je Isus Krist učinio na posljednjoj večeri, kad je kruh i vino pretvorio u svoje presveto tijelo i krv govoreći: “ovo je tijelo moje” i “ovo je krv moja”. To ponavljanje čini svećenik u Sv. Misi. Čudesnu pretvorbu, koja se svaki dan vrši na našim oltarima, Crkva zove transsupstancijacija (promjena biti tvari kruha i vina dok prilike, tj. izgled ostaje isti). Riječima pretvorbe dao je toliku snagu sam Gospodin naš Isus Krist, koji je svemogući Bog.

Presveta euharistija čuva se u crkvama da bi joj se tamo vjernici klanjali i da bi se mogla prema potrebi odnijeti i bolesnicima. Moramo se svi klanjati euharistiji, jer ona zaista sadrži stvarno i bitno samoga Isusa Krista.

O ustanovljenju i učincima sakramenta euharistije

Isus Krist je ustanovio sakrament euharistije na Posljednjoj večeri, koju je sa svojim učenicima blagovao uoči svoje muke.
Isus Krist je ustanovio Presvetu Euharistiju zbog tri glavna razloga:
1. da bude žrtva Novoga zavjeta,
2. da bude hrana našoj duši i
3. da bude vječna uspomena njegove muke i smrti, dokaz njegove dragocjene ljubavi prema nama i zalog života vječnoga.
Glavni učinci Presvete Euharistije na one koji je dostojno primaju jesu:
1. čuva i umnožava milost u duši, t.j. milost kao što materijalna hrana uzdržava i razvija život tijela;
2. oprašta lake grijehe i čuva od smrtnih,
3. daje duhovnu utjehu.
Presveta Euharistija stvara u nama još tri učinka, a to je:
1. ublažuje naše strasti, i prije svega gasi u nama plamen pohote,
2. jača žar ljubavi prema Bogu i bližnjemu, te nam pomaže da postupamo u skladu sa željama Isusa Krista,
3. daje zalog buduće slave i uskrsnuća našega tijela.

O nužnim odredbama da bismo se dobro pričestili

Da bismo se dobro pričestili potrebne su tri stvari:
1. biti u milosti Božjoj,
2. biti sat vremena prije pričesti natašte,
3. znati što primamo i pristupiti na pričest sa svom pobožnošću.
Biti u milosti Božjoj znači imati čistu savjest od svih smrtnih grijeha. Ako tko zna da je u smrtnom grijehu, mora se dobro ispovjediti prije negoli se pričesti, jer samo kajanje bez ispovijedi nije dovoljno onome tko je u smrtnom grijehu, i tko se želi dostojno pričestiti. Ako se tko pričesti u smrtnom grijehu, on prima Isusa Krista, ali ne i njegovu milost, dapače, počinio bi svetogrđe i zaslužio bi prokletstvo.
Prije pričesti potreban je potpuni post sat vremena, ali taj razbija svaka mala stvar koja se uzme kao hrana ili piće.
Znati “što se prima u pričesti” znači poznavati ono što o tome uči kršćanski nauk i u to čvrsto vjerovati. Pričestiti se pobožno znači pristupiti pričesti s poniznošću i skromnošću u držanju i odijelu, pripremiti se prije Pričesti i zahvaliti poslije.
Priprema za Pričest sastoji se u tome da se neko vrijeme zadržimo u razmatranju koga primamo i tko smo mi, da učinimo djela vjere, ufanja i ljubavi, pokajanja, klanjanja, poniznosti i želje da primimo Krista.
Zahvala poslije Pričesti sastoji se u tome da se vratimo na svoje mjesto u crkvi te klečeći zadržimo u sabranosti i u sebi častimo Boga, da obnovimo djela vjere, ufanja, ljubavi, klanjanja, zahvale, prikazanja i prošnje, osobito onih milosti koje su potrebne nama i onima za koje smo dužni moliti.
Na dan kada pristupamo Pričesti treba biti što više sabran, treba se baviti djelima milosrđa i osobitom marljivošću ispuniti dužnosti svoga zvanja.

Kako se treba pričešćivati?

U času kad pristupamo Sv. Pričesti, treba klečati ako smo u mogućnosti ili stajati, osrednje podignute glave, očiju skromno okrenutih prema svetoj hostiji, a usta dovoljno otvorena i jezik malo podignut na usnama.
Moramo se pobrinuti da svetu Hostiju progutamo što prije možemo, bez grizenja ili žvakanja i da neko doba ne pljujemo.
Ako se sveta Hostija zalijepi za nepce, treba je odlijepiti jezikom, a nikada prstom.
Vrlo je dobro i korisno često se pričešćivati, ali to valja činiti s potrebnom pripremom.

O Svetoj Misnoj Žrtvi

O biti, ustanovljenju i namjenama svete misne žrtve

Euharistija nije samo sakrament nego je i neprestana žrtva Novoga zavjeta, koju je Isus Krist ostavio svojoj Crkvi da je prikazuje Bogu po rukama svojih svećenika. Žrtva se općenito sastoji u tome da se Bogu prikaže neka vidljiva stvar, koja se na neki način uništi kako bi se time priznala njegova najviše vlast nad nama i svim stvarima. Ova žrtva Novoga zavjeta zove se Sveta Misa. Sveta Misa je žrtva tijela i krvi Isusove, koja se prikazuje na našim oltarima pod prilikama kruha i vina, a na uspomenu Kristove žrtve na križu.
Žrtva Sv. Mise je u biti ista kao žrtva na križu, jer se isti Isus Krist, koji se prikazao kao žrtva na križu, prikazuje po rukama svećenika, svojih službenika, na našim oltarima. Ali, što se tiče načina, na koji se prikazuje, misna žrtva razlikuje se od žrtve na križu, premda je s njom najuže i bitno povezana. Između misne žrtve i žrtve na križu razlika je u tome, što se Isus na križu žrtvovao prolivši svoju krv i stekao zasluge za nas, dok se na oltarima žrtvuje bez prolijevanja krvi, ali nam primjenjuje plodove svoje muke i smrti. Drugi odnos između misne žrtve i žrtve na križu je u tome, što se misna žrtva prikazuje na vidljivi način prolijevanja Isusove krvi na križu, jer snagom riječi pretvorbe pod prilikama kruha ponazočuje se samo tijelo, a pod prilikama vina samo krv našeg Spasitelja, premda se naravnim vezivanjem i osobnim sjedinjavanjem pod svim prilikama nalazi nazočan živi i pravi Isus Krist. Žrtva na križu je jedinstvena žrtva Novoga zavjeta u tome, što je Isus tom žrtvom zadovoljio božanskoj pravdi, stekao sve zasluge potrebne da se spasimo i time sa svoje strane završio naše otkupljenje. Te svoje zasluge on primjenjuje preko sredstava koje je on ustanovio u svojoj Crkvi, među kojima je i Sveta Misna žrtva.
Misna žrtva prikazuje se Bogu za četiri svrhe:
1. da ga častimo kako treba, pa se ta svrha zove latreutska ili poklonstvena;
2. da mu zahvalimo za njegova dobročinstva, pa se zato zove euharistijska ili zahvalna;
3. da se odužimo pravdi i damo dužnu zadovoljštinu za svoje grijehe te da pomognemo dušama u čistilištu, pa se zato naziva propicijatorna ili pomirbena; i
4. da postignemo sve milosti koje su nam potrebne, pa se zato zove impetratorna ili prozbena.
Prvi i glavni prinositelj misne žrtve je Isus Krist. Svećenik je njegov službenik koji u ime Isusa Krista prikazuje tu istu žrtvu vječnom Ocu. Misnu žrtvu ustanovio je Isus Krist, kad je ustanovio sakrament euharistije i rekao da se ponavlja u spomen njegove muke. Sveta misa se prikazuje samo Bogu.
Sveta Misa koristi čitavoj Crkvi, živima i mrtvima, a napose:
1.    svećeniku,  koji ju prikazuje
2.    onima za koje se prikazuje
3.    svima koji su pobožni kod Svete Mise.

O načinu sudjelovanja u Svetoj Misi

Da bismo dobro i korisno sudjelovali u Svetoj Misi potrebne su dvije stvari:
1. vanjska osobna čednost,
2. unutrašnja pobožnost.
Osobna čednost sastoji se posebno u pristojnoj, skromnoj i čistoj odjeći, u čuvanju šutnje i sabranosti te, ako je moguće, sudjelovati klečeći sklopljenih ruku, osim za vrijeme čitanja Svetog Evanđelja, koje se sluša stojeći.
Najbolji način pobožnosti, dok se sluša Sveta Misa je sljedeći:
1. od početka sjediniti svoju nakanu sa svećenikom, pa tako prikazujemo Bogu svetu žrtvu u svrhe za koje je ona ustanovljena,
2. pratiti svećenika u svakoj molitvi i kretnji u misnoj žrtvi,
3. razmišljati o Isusovoj muci i smrti i odbacivati srcem sve grijehe koji su joj bili uzrokom,
4. učiniti sakramentalnu pričest ili barem duhovnu u času kad se svećenik pričešćuje.

Duhovna pričest je velika želja da se čovjek sakramentalno sjedini s Isusom Kristom.

Kad Misa svrši treba zahvaliti Bogu na milosti što smo mogli sudjelovati ovoj velikoj žrtvi, te moliti da nam oprosti propuste koje smo učinili za vrijeme Mise.


Obred Svete Mise

Obred Svete Mise koji se koristi u Rimokatoličkoj Crkvi zove se RIMSKI OBRED, a ima ove oblike:
I.    oblik razvijan do Tridentskog sabora, a izdan u Misalu pape Pija V. ( 1570. ), po Misalu Ivana XXIII. ( 1962. ), ponovno potvrđen 7.7.2007. od pape Benedikta XVI.
II.    novi red odobren od Pavla VI. ( 1970. )

Obred Svete Mise

1.    PRISTUP
–    pristupna pjesma
–    znak križa
–    Ispovijedam se …
–    Gospodine, smiluj se …
–    Slava Bogu na visini …
–    zborna ( pristupna ) molitva
2.    SLUŽBA RIJEČI
–    prvo čitanje ( Stari zavjet )
–    psalam
–    drugo čitanje ( Novi zavjet )
–    Aleluja ili redak ( u korizmi )
–    Sveto Evanđelje
–    Vjerovanje Nicejsko – carigradsko
–    molitva vjernih
SLUŽBA ŽRTVE – EUHARISTIJSKA SLUŽBA ( glavni dio )
3.    PRINOS
–    prinos žrtvenih darova ( kruh i vino )
–    prikazanje ( prinosna pjesma )
–    Molite, braćo …
–    molitva prinosa
4.    PREDSLOVLJE
–    predslovlje
–    Svet, svet, svet …
5.    KANON – EUHARISTIJSKA MOLITVA
–    Pretvorba kruha i vina u Tijelo i Krv Kristovu
6.    PRIČEST
–    Oče naš …
–    Izbavi nas, Gospodine …
–    Jaganjče Božji …
–    Evo Jaganjca Božjeg …
–    Gospodine, nisam dostojan …
–    pričest ( pričesna pjesma )
I.    ZAVRŠNI DIO
–    zahvalna ( popričesna ) molitva
–    misnički blagoslov
–    otpust
–    otpustna pjesma

Pripremio: Josip Tomić, mag. theol.