Vijesti

Svećeničko ređenje Saše Malovića i Kristijana Perovića

Krčki biskup Ivica Petanjak za svećenike je zaredio Sašu Malovića iz Malog Lošinja te Kristijana Perovića iz Travnika tijekom svečane mise na svetkovinu sv. Gaudencija u subotu 1. lipnja u župnoj crkvi Uznesenja BDM u Osoru.

Koncelebrirali su umirovljeni biskup Valter Župan te pedesetak svećenika i redovnika. Na misi je bila nazočna brojna rodbina, prijatelji, župljani župa otoka Lošinja i Cresa te Krka i Raba gdje su ređenici obnašali službu đakona.

Biskup Petanjak u propovijedi je naglasio da svećenik svaki dan s oltara govori uime Božje i donosi svijetu Božju riječ i Božju fizičku prisutnost, iz tog proizlazi svećeničko dostojanstvo i svećenička veličina, jer je u službi Svetoga. „Naš život je u potpunosti vezan uz Gospodina Boga, ali se i Bog, po svome Sinu Isusu Kristu, toliko vezao uz nas, da je na neki način prisilio sebe da svaki put kad svećenik slavi euharistiju, bez obzira na našu svetost ili grešnost, on se pod prilikama kruha i vina utjelovljuje i postaje prisutan u ovome svijetu. Ni po čijim riječima osim svećeničkim. Svećenik može ono što nitko na svijetu ne može. Sve to ima i svoju težinu i svoju muku, jer je Sveto povjereno nama grešnima i slabima. Ponajprije smo mi službenici Božji grešni i slabi, a bolji od nas nije ni svijet kojem treba Krista donijeti“, rekao je biskup, istaknuvši kako službenici Božji mogu posustati, malaksati, razočarati se i postati sve drugo samo ne službenici Božji: „Da se to ne bi dogodilo, svećenik nikada ne smije zaboraviti da je on u službi Boga i ljudi. Boga i ljudi! Bog je na prvom mjestu.”

Obraćajući se ređenicima, biskup Petanjak naglasio je kako će ih povezanost s Bogom držati na pravom putu, da se u dobru ne uzoholite, niti u zlu ne pokleknu: „Što budete više i jače ukorijenjeni u Gospodina, to ćete više i bolje raditi za ljude. Nikada ne smijete zamijeniti ta dva mjesta jedno za drugo. Nikada ljudi ne smiju zauzeti mjesto Božje. Čim primijetite da stvari ne idu kako bi trebale, odmah se pitajte: »Na kojem mi je mjestu Bog?« Toliki bi svećenici ustrajali u svome pozivu i zvanju i toliki bi među onima koji to još uvijek jesu bili sretniji samo kad bi se pitali: »Na kojem mi je mjestu Bog? Vodim li toliko računa o tome što Bog o meni misli, kao što poklanjam pozornosti onome što ljudi o meni misle i govore?« Mi živimo u ovom u svijetu, ukorijenjeni smo u ovaj prostor i vrijeme, i ne možemo u svemu ignorirati i ponašati se kao da taj svijet ne postoji, jer smo u konačnici i poslani ovom svijetu, ali mi moramo taj svijet promatrati i prosuđivati kroz Kristovo evanđelje, a ne obrnuto. Nije svijet onaj koji će prosuđivati ispravnost evanđelja, nego evanđelje prosuđuje svijet. Ljudsko mišljenje i ljudska moda se prilagođava godišnjim dobima i nečijim hirovima i trendovima, a riječ Božja je vječna. Vječno i neprolazno prosuđuje ono što je trenutačno i prolazno. Bog prosuđuje čovjeka, a ne čovjek Boga. Bog preispituje ljudske putove, a čovjek ne razumije putove Božje“, pojasnio je biskup Petanjak, istaknuvši ređenicima: „Dragi Kristijane i Saša! Obojica ste pokušali ići drugim putem, a Gospodin vas je u svome promislu pozvao na svoj put i vi ste se odazvali. Čvrsto se uhvatite za Gospodina i nemojte se više okretati u životu. Neka vam u vašem svećeničkom životu bude i uzor današnji svečar, sveti Gaudencije.