Povijest

 

Bogoslovno sjemenište “Ivan Pavao II.“ u Rijeci prepoznaje svoje početke u Biskupskom teološkom liceju što ga je 1806. godine u Senju  osnovao senjsko-modruški biskup  Ivan Krstitelj Ježić (1789.-1833.). Ta ustanova za odgoj novih svećenika djelovala je uz prekid (od 1810. do 1816., te onaj od 1919. do 1933.), sve do 1940. kada ju je senjsko-modruški biskup dr. Viktor Burić (1897.–1983.) zatvorio zbog malog broja bogoslova. Isti je biskup sedam godina kasnije, 15. listopada 1947. otvorio u Rijeci Centralno bogoslovno sjemenište s Visokom bogoslovnom školom za Istru, kvarnerske otoke i Hrvatsko primorje, tj. za područje današnje Riječke metropolije.

Inicijativu za otvaranje bogoslovnog sjemeništa u Rijeci dao je riječki biskup mons. Ugo Camozzo neposredno prije svog napuštanja Riječke biskupije. Njegovu su inicijativu prihvatili i oživotvorili administrator riječki mons. Karlo Jamnik  i senjsko-modruški biskup dr. Viktor Burić, a 10. ožujka 1950. i formalno prihvatili i potvrdili dr. Josip Srebrnić kao biskup Krčke biskupije i apostolski administrator Riječke i Osorske biskupije, dr. Viktor Burić kao biskup Senjsko-modruške biskupije i apostolski administrator Kastva i okolice, te dr. Dragutin Nežić kao apostolski administrator Pazinske administrature i Porečke i Pulske biskupije.

Komunističke vlasti, iako su dopustile otvaranje Bogoslovskog sjemeništa u Rijeci, ubrzo su počele tražiti način kako da ga zatvore. To se događalo u sklopu šireg plana koji je imao za cilj zatvaranjem što većeg broja sjemeništa, spriječiti obnavljanje klera i time oslabiti i obezglaviti Crkvu. Plan zatvaranja riječkog sjemeništa ostvaren je 1955. godine na montiranom procesu na kojem su na višegodišnje zatvorske kazne bila osuđena petorica bogoslova i svećenika zbog tobožnje protunarodne djelatnosti. Tim je povodom zatvorena i Visoka teološka škola na pet godina, zbog tobožnje “nezdrave“, a to znači za odgoj mladih naraštaja štetne atmosfere u njoj. U takvim su okolnostima Centralno bogoslovsko sjemenište i Visoka teološka škola privremeno tj. do isteka zabrane, premješteni u Pazin. Ali po isteku zabrane nije bilo moguće u Rijeci odmah obnoviti rad Visoke teološke škole, a time ni Sjemeništa, jer je zgrada bila nacionalizirana i pretvorena u poslovne urede.  Ipak se zgradu  uspjelo postupno vratiti u vlasništvo Crkve i tijekom 1965. i 1966. iz nje iseliti poslovne urede, te time stvoriti uvjete za obnovu Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Rijeci. To je učinjeno 12. rujna 1966. odlukom mons. Viktora Burića, biskupa Senjsko-modruške biskupije i apostolskog administratora hrvatskog dijela Riječke biskupije, mons. Dragutina Nežića, biskupa porečkog i pulskog i apostolskog administratora Pazinske administrature i mons. dr. Karmela Zazinovića, krčkog biskupa. Od tada Bogoslovno sjemenište sa svojom Visokom bogoslovskom školom, kasnije nazvanoj Teologija u Rijeci, djeluje neprekidno. Budući da ni odluka biskupa da Sjemenište bude centralno ili interdijecezansko, ni njegov statut nisu nikad bili  podastrijeti  Apostolskoj Stolici na odobrenje, niti je takvo odobrenje prethodno bilo traženo, Sjemenište je cijelo vrijeme pred crkvenim vlastima moglo imati samo status biskupijskog sjemeništa i to najprije status sjemeništa Riječke biskupije (do 1969.), zatim Riječko-senjske nadbiskupije (do 2000.) te Riječke nadbiskupije (od 2000.). Unatoč takvom njegovom statusu, svi su se biskupi uvijek solidarno brinuli za odgojitelje i profesorski kadar, a time i za cjelokupnu formaciju budućih svećenika u toj ustanovi, dakako, uz glavnu odgovornost riječko-senjskih i kasnije riječkih nadbiskupa.

Kao posebno važan trenutak u postojanju riječkog sjemeništa treba istaknuti izgradnju nove sjemenišne zgrade 1988. godine, na čemu je i Sveti Otac Ivan Pavao II. participirao donacijom od sto tisuća dolara. Njegov petodnevni boravak u njoj, od 5. do 9. lipnja 2003. godine za vrijeme njegova trećeg pastirskog pohoda Hrvatskoj, neizbrisiv je događaj u povijesti ove naše crkvene ustanove i trajno nadahnuće za one koji u nju dolaze da bi se pripremili za svećeničku službu, kao i za one koji su postavljeni da im u tome kao odgojitelji i učitelji pomažu. Jedan od najvećih blagdana, blagdan Duhova, Papa je proslavio u gradu Rijeci, na Delti, svečanom Svetom Misom te molitvom Angelusa u podne. Na toj proslavi okupilo se oko 120.000 vjernika od kojih su neki bili iz susjednih država – Italije, Slovenije, Mađarske i drugih. Papa se na misi posebno obratio obiteljima riječima utjehe te je cijelom hrvatskom narodu poručio: “Budite narod nade!“ Tog dana u poslijepodnevnim satima Papa je nakratko u privatni posjet primio premijera Ivicu Račana, a nakon toga se uputio kao hodočasnik  u svetište Majke Božje na Trsatu gdje je izrekao posebno dirljive riječi: »Nadam se da će me se Gospa Trsatska sjetiti i nakon smrti«.“ Time je pokazao svoju predanost Majci Božjoj, ali i stoljetnu odanost Hrvata prema Mariji. Neizbrisive ostaju njegove riječi koje je rekao na kraju svog trećeg pastirskog pohoda Hrvatskoj: »Hvala tebi ljubljeni puče hrvatski, koji si me dočekivao raširene ruke i srca otvorena po ulicama Dalmacije, Slavonije, Kvarnera. Sjećam se vaših patnji uzrokovanih ratom, što su još vidljive na tvojem licu i što se odražavaju na tvome životu i blizu sam svima koji podnose tragične posljedice rata. Poznata mi je, međutim, tvoja snaga, tvoja hrabrost i tvoje ufanje i siguran sam da će ti ustrajno zalaganje omogućiti da i ti jednom ugledaš bolje dane. Hvala i tebi mladeži Hrvatske! Mladeži hrvatska neka te Bog blagoslovi, zemljo hrvatska Bog te blagoslovio!« Papina soba i danas je ostala u stanju u kojem je u njoj boravio njezin sveti stanar. U sobi se nalazi misnica te kalež i patena, koje je Papa koristio na svetoj misi na Duhove. Godine 2013. dobili smo relikviju prvog stupnja svetog Ivana Pavla II.

Nedavnim useljenjem  u bivšu zgradu Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci koju je Riječka nadbiskupija dobila u zamjenu za jednu svoju nekretninu koja joj je bila oduzeta za vrijeme komunističke vladavine, stvoreni su Teologiji u Rijeci, koja je kao područni studij afilirana Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, potrebni prostorni uvjeti za uspješno predavanje filozofijskih i teoloških znanosti i za poučavanje budućih svećenika. Bogoslovi u Bogoslovnom sjemeništu “Ivan Pavao II.“ kandidati su za pet (nad)biskupija: Riječku nadbiskupiju, Zadarsku nadbiskupiju, Porečku i Pulsku biskupiju, Gospićko-senjsku biskupiju i Krčku biskupiju. U novoj zgradi borave bogoslovi, dok je u starim zgradama Hospicij “Marije K. Kozulić.“ Sjemenišna crkva u kojoj se slavi liturgija posvećena je Blaženoj Djevici Mariji Kraljici Apostola, a uz nju postoji i sjemenišna kapelica posvećena Svetoj Obitelji.

            Odobrenjem i potpisivanjem Statuta od strane riječkog nadbiskupa mons. dr. Ivana Devčića 8. svibnja 2020., te konstituirajućom sjednicom Visoke bogoslovne škole u Rijeci 11. svibnja 2020., nastavljen je kanonski status i kanonsko poslanje Visoke bogoslovne škole (VBŠ) u Rijeci. Primarno poslanje ove ustanove je školovanje bogoslova; stoga je VBŠ u Rijeci usko vezana uz Bogoslovno sjemenište “Ivan Pavao II.“ u Rijeci. VBŠ u Rijeci kanonski kontinuirano postoji od 1947. godine kada je Sjemenište iz Senja prebačeno u Rijeku. Uz svoj kanonski status, 1995. godine Visoka bogoslovna škola na građanskom području postaje područni studij Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te djeluje kao Teologija u Rijeci. Ova posljednja ustanova od početka akademske godine 2020./2021. ne upisuje nove studente, te će 2024. godine biti definitivno zatvorena. VBŠ, naprotiv, od početka akademske godine 2020./2021. organizira i izvodi nastavu za prvu, te buduće generacije bogoslova koje će doći, te se uz to posvećuje nastavno-znanstvenom filozofsko-teološkom djelovanju na crkvenom i društveno-kulturnom planu u Rijeci i na širem riječkom području.